Potraga kao impuls života



U svakome od nas postoji jedan tihi, ali postojani impuls. Možda ga ne osećamo svakog dana, ali se javlja kad god zastanemo ispred pitanja: „Ima li ovome smisla?“ Taj impuls nije puka metafora – on je deo našeg neurobiološkog koda.

Neuronaučnik Jaak Panksepp nazvao je ovu pokretačku silu sistemom POTRAGE. Nalazi se u dopaminskim putevima mezolimbičkog mozga – u regijama poput ventralne tegmentalne oblasti i nucleus accumbens-a – i odgovoran je za radoznalost, motivaciju, kreativnost, ali i za ono dublje: osećaj da život ima smisla.

Kada je ovaj sistem aktivan, čovek oseća živost. Kao da ga svet zove iznutra. Kada je inhibiran – bilo usled traume, hroničnog stresa ili neurobiološke disregulacije – osoba gubi vezu sa sobom, s drugima, sa budućnošću.

U psihoanalitičkoj praksi to često prepoznajemo kroz rečenicu: „Kao da više ne osećam ništa… ni strah, ni želju, ni smisao.”

Upravo tada, traganje nije nestalo – ono je zamrznuto. I kao što Solms kaže, nije nestala potreba, već veza između bića i značenja.

Neuropsihološki izrazi sistema POTRAGE

Oblik izrazaKarakteristike sistema POTRAGE
Ponašanje (spoljašnje)Istraživačko ponašanje, traganje za informacijama, stvaranje, započinjanje razgovora, maštanje, planiranje
Ponašanje (inhibirano)Povlačenje, apatija, pasivnost, gubitak interesovanja, odustajanje od ciljeva
Unutrašnji doživljaj (aktiviran sistem)Radoznalost, osećaj smisla, uzbuđeno očekivanje, otvorenost za novo
Unutrašnji doživljaj (inhibiran sistem)Ravnodušnost, osećaj praznine, besciljnost, unutrašnja ukočenost
Telesne reakcije (aktivacija)Blago povišen tonus mišića, pokretljivost, angažovan pogled, povećana budnost
Telesne reakcije (inhibicija)Težina u telu, usporenost, zatvoren pogled, slab kontakt s telom

Na duhovnom planu, SEEKING sistem možemo zamisliti kao tanak zrak svetla koji nas vodi čak i kada ne znamo kuda idemo. To nije svetlost gotovog odgovora – već toplina samog traganja.

U savremenoj neuropsihoanalizi, Mark Solms ističe da ovaj sistem ne pokreće samo želju za spoljašnjim ciljevima, već inherentni nagon za značenjem. To je težnja da svet povežemo u celinu, da sebi damo mesto u tom svetu. On ide korak dalje i povezuje SEEKING sistem s Frojdovom idejom nesvesnog: trauma ne gasi samo sećanje – ona prekida tok traganja. (Solms, The Hidden Spring, 2021)

Zato se depresija često ne manifestuje tugom, već prazninom. Ne kao osećanje, već kao njegov izostanak. Kao gubitak orijentacije, više nego energije.

Ali dobra vest je da ovaj sistem nije uništen. Čak i kada se povukao, traganje se može reaktivirati. I to ne voljom, ni savetom, već odnosom.

U tom smislu, interaktivna psihoanaliza nudi prostor za sigurno istraživanje bez pritiska interpretacije. Kada traganje ponovo postane dozvoljeno, ono se budi. I tada, traganje više nije beg već povratak.


Reference:

Panksepp, J. (1998). Affective Neuroscience: The Foundations of Human and Animal Emotions. Oxford University Press.

Solms, M. (2021). The Hidden Spring: A Journey to the Source of Consciousness. Norton

Solms, M. & Turnbull, O. (2002). The Brain and the Inner World: An Introduction to the Neuroscience of Subjective Experience. Other Press.

Mate, G. & Mate, D. (2022). The Myth of Normal: Trauma, Illness & Healing in a Toxic Culture. Avery.

Solms, M. (2013). „The Conscious Id.” Neuropsychoanalysis, 15(1): 5–19.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top